MED ŽIVOTNI LIJEK?

Med i drugi pčelinji proizvodi od davnina se koriste kao hrana i lijek, ali i za njegu i
uljepšavanje lica i tijela.Med posjeduje svojstva koja ga čine nezaobilaznim dijelom zdrave prehrane, a zima bez meda i pčelinjih proizvoda nezamisliva je. Ljekovitost meda ovisi o kvaliteti meda i o vrsti biljke iz koje je dobiven. Posjeduje jedinstvenu strukturu, a koristan je zbog svojih antimikrobnih i antioksidativnih svojstava. Med je lako probavljiva namirnica koja trenutno vraća izgubljenu energiju, a dugotrajnom primjenom osigurava fizičku izdržljivost i psihičku stabilnost. Fitonutrijenti, koji se nalaze u sirovom medu i propolisu, pokazali su svojstva sprječavanja razvoja raka. Flavonoidi u medu, propolisu i peludu, u kombinaciji s ostalim lijekovima, značajno utječu na prevenciju i liječenje tumora.
Antioksidansi i flavonoidi imaju antibakterijska svojstva. Tamni med, osobito od kadulje, sadrži veće količine antioksidanata od ostalih vrsta meda. Svakodnevnom konzumacijom meda u krvi se podiže razina zaštitnih antioksidativnih sastojaka.
Med se prije svega u prošlosti koristio kao izvor energije. Još su u staroj Grčkoj u vrijeme Olimpijade sportaši jeli med i sušene smokve kako bi postigli što bolje rezultate. Stoga se naročito preporučuje sportašima zbog energije i stimulacije srca, kod umora i iscrpljenosti.

U narodnoj medicini poznato je da med pomaže kod ublažavanja simptoma tradicionalne gripe i prehlade. Nizom istraživanja dokazano je da je med najzdraviji zaslađivač za oboljele od dijabetesa tipa 2 i one s visokom razinom kolesterola.
Med poboljšava apsorpciju lijekova te povećava njihovu djelotvornost, a ujedno čisti
organizam od štetnih tvari. Pomaže u liječenju gastritisa, čira na želucu, crijevnih infekcija, smanjuje lučenje želučane kiseline, pomaže u liječenju i detoksikaciji jetre. Danas se med koristi i kod ginekoloških problema, jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava, kao što su kronični bronhitis, bronhijalna astma, rinitis, alergijski rinitis, faringitis, sinusitis, laringitis.
Isto tako, pomaže kod anoreksije ili gubljenja apetita, normalizira peristaltiku crijeva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide.

Savjeti za liječenje medom:

Pijući rastopljeni med svi flekovi na crijevima potpuno se očiste.

Jesti med znači imati izvanrednu snagu i pamćenje.

Ako se med rastvori u toploj vodi i pije stvara se stolica.

Ako se med rastvori u hladnoj vodi i pije zaustavlja se stolica.

Kad se jede med stomak proradi i ne trebaju lijekovi za probavu.

Onaj ko jede med ne može imati tvrdu stolicu niti može dobiti hemoroide.

Upotreba meda pročišćava se krv i olakšava njeno strujanje po tijelu.

Med je jedini pravi lijek protiv lupanja srca.

Med izaziva olakšanje u stomaku, a šećer izaziva tegobu.

Med koji se pije vruć on se za 7 minuta miješa sa krvlju, a hladan za 20 minuta.

Med otklanja bolove očiju. Čistim prstom med premazati preko očiju.


Za malokrvne je med skladište krvi.

Za bolesti kostiju med je vanredni lijek.

Oboljeli od žutice ako ujutro i naveče jedu med za petnaest do dvadeset dana nestaće
žutice.

Med odstranjuje zakrčenje živaca.

Nervoznim osobama i onima koje nemaju sna, jedući med smiruju se živci.

Ako se med razmuti u slatkom mlijeku ubija pantljičare u crijevima.

Ako med premažete preko zagrijanog platna i zavijete preko vrata i grla, bolovi u grluodmah prestaju. To se radi kod angine i kod prehlade krajnika.

Med se upotrebljava kao lijek protiv bolesti "stalnih angina" zagnojene rane. To
mjesto treba odmah premazati medom, a bolesniku treba dati da jede med 5 do 10
puta. Odmah će se osjećati poboljšanje.

Med kada se jede presijeca bolove u stomaku.

Rane u crijevima i želucu med odmah liječi.

Ako bole leđa ili kičma, mjesta gdje se osjećaju bolovi premažite sa medom, a preko
toga pospite tucani biber u prahu. Tako držite tri dana. Ako ovu terapiju primjenjujete prvi put onda postupak ponovite nakon nekoliko dana i bolova će nestati. Kronični bolesnici trebaju ovu terapiju ponavljati najmanje jednom godišnje ili još bolje dva puta u godini za siguran rezultat.

Ubod pčela je lijek protiv reume, treba povremeno dopustiti da pčela izujeda
reumatično mjesto ili dio tijela gdje se osjeća reuma.

ŠTA JE MED?

Med je sladak i gust sok što ga pčele medarice tvore od nektara koji skupljaju na
cvjetovima ili slatkim izlučevinama (medene rose) nekih kukaca. Med je i najsavršeniji proizvod prirode, u njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam.
Nektar koji pčele skupljaju iz cvijeća glavni je izvor ugljikohidrata koje pčele pretvaraju u lako probavljivi slador - glukozu i fruktozu, koji je glavni sastojak meda.
Zreli med ne sadrži više od 15% vode, a pčele ga u saću pokrivaju voštanim poklopcima i tako čuvaju od upijanja vlage i kvarenja. U medu se nalaze minerali, aminokiseline, visoko vrijedne organske kiseline kao što su mravlja, jabučna, limunska, octena, jantarna kiselina, pigmenti, razni derivati klorofila, vosak, inulin te elementi kompleksa vitamina B.

Med medljikovac sadrži 13 puta više mineralnih tvari od cvjetnog meda, a osobito željeza. Svi dosadašnji pokušaji miješanja industrijske proizvodnje meda usprkos silnoj tehnologiji i uloženim ogromnim sredstvima dali su poražavajuće rezultate.
Tajnu proizvodnje pravog prirodnog pčelinjeg meda pčele nose u svom tijelu i organima za probavu koji taj proizvod pretvaraju u lijek gotovo nezamjenjiv u ljudskoj prehrani.
Nema na svijetu pčele koja proizvodi loš med, loš med rezultat je industrijskog punjenja meda ili lošeg nesavjesnog i neobrazovanog pčelara.

Kestenov med!

Kestenov med je taman, a tamna boja varira mu ovisno o podneblju i godini, prepoznatljivog je mirisa i izrazito karakterističnog, gorkastog okusa. Zbog svojih posebnih svojstava povoljno djeluje na cjelokupni probavni sistem. Potiče rad crijeva, olakšava rad jetre i žuči te štiti želučanu i crijevnu sluznicu. Kestenov med se preporučuje protiv bolesti probavnih organa: želuca, dvanaesnika, žuči i jetre. Med od kestena ima izvanredno djelovanje u oporavku kod žutice, poslije operacije žuči i sl. Preporučuje se još uzimanje s čajem od stolisnika, kamilice, šipka i majčine dušice.

Čajeve s medom od kestena treba uzimati nekoliko puta na dan i to 1 - 2 sata nakon jela.

METVICA (Mentha piperita L.) svakome je poznata biljka, raste u svim našim krajevima, a lišće joj ima miris po mentolu. Ova višegodišnja je zeljasta biljka, visoka 30 do 80 cm s uspravnom, razgranjenom i četvorobridnom stabljikom. Listovi su nasuprotni, s peteljkom, duguljasto-jajastog oblika, na vrhu šiljasti i po rubu slabo nazubljeni, goli ili proviđeni pojedinačnim dlakama. Listovi i stabljika crvenkasto su nahukani. Cvat biljke je duguljasti klas, a cvjetovi su grimizne do ljubičaste boje, a često se pojavljuju u različitim tonovima boje. Biljka je većinom sterilna te se razmnožava podzemnim vriježama, tj. vegetativnim putem. Uzrok ovom, ne naročito karakterističnom opisu biljke, jest taj što današnja paprena metvica nije čista vrsta, nego križanac dobiven križanjem različitih vrsta metvice.

Miris i okus: čitava je biljka vrlo aromatična i ugodna, balzamična mirisa, jaka i pomalo poput kamfora. Okus je poput kamfora, djeluje najprije zagrijavajuće, a nakon toga hladi.

Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza.

Stanište: to je vrlo stara ljekovita biljka čija je prvotna domovina Daleki istok (Kina, Japan), odakle je preko sjeverne Afrike i južne Evrope došla u Englesku, gdje se krajem 17. stoljeća udomaćila, a preko Nizozemske u srednju Evropu i naše krajeve. Uzgoj te biljke zahtijeva duboko zemljište, bogato humusom i vlagom. Biljka je vrlo podložna napadu hrđe.

Ljekoviti dijelovi biljke: sadnja metvice provodi se u proljeće ili u jesen (potreba sadnica po 1 ha 120.000 do 160.000 kom.). Berba metvice obavlja se prije cvatnje; žanje se ili kosi. Suši se u hladu kod prirodne topline jer bi kod više temperature gubila eterično ulje i time postala bezvrijedna. Za dobivanje ulja metvica se podvrgava destilaciji u svježem ili uvelom stanju. Ako se od pokošene biljke želi dobiti čisti list, tada se list s pokošene biljke mora skidati rukom i sušiti na isti način kao i čitavu biljku. Sušenje lista mora se osim toga obaviti u vrlo tankom sloju, jer prignječeni list ili sušen u debljem sloju, redovito prilikom sušenja pocrni i time droga mnogo gubi na kvaliteti. Listove, napadnute hrđom, mora se baciti. Pučka medicina služi se i cvjetnim izdancima. U svakom slučaju berba se mora obaviti po lijepom i sunčanom vremenu oko podnevnih sati. Najveći sadržaj ulja nalazi se u biljci neposredno pred samu cvatnju. Za jutarnje rose ili oblačnog vremena sabiranje vlažnih biljaka nema nikakve svrhe, jer tada biljka sadrži najmanje eteričnog ulja, a uslijed vlažnosti droga prilikom sušenja pocrni i postane neupotrebljiva.

Ljekovite i djelotvorne tvari: ljekovito djelovanje biljka prije svega zahvaljuje eteričnom ulju koje u zdravoj biljci jako varira, pa ga prosječno ima 1 % u čitavoj biljci, a 1,7 % u čistom listu. U eteričnom ulju nalazi se 50 do 90 % mentola, do 10 % mentona. Osim toga, u biljci se nalazi tanin, gorke tvari i fermenti.

Ljekovito djelovanje: u službenoj su upotrebi listovi paprene metvice (Foliu Menthae piperitae) i iz biljke destilirano eterično ulje (Oleum Menthae piperitae). U tzv. pastilama i tabletama paprene metvice (Rotulae Menthae piperitae) sadržano je metvičino ulje kao i u šećeru od metvice (Elaeosaccharum Menthae piperitae). Ako se taj šećer rastopi u vinskoj žesti ili alkoholu u omjeru 1:9 ili 1:6, dobivaju se poznate kapi od metvice (Spiritus Menthae piperitae). Metvičina voda (Aqua Menthae piperitae) ima svojstva metvičinog ulja, samo je znatno slabija. Mnogi metvičini preparati izrađuju se kemijsko-sintetskim putem, pa su bezvrijedni nadomjestak za pravu metvicu. Ako takva kemijska sredstva ne djeluju, tada se uslijed nepoznavanja proizvodnje neuspjeh pripisuje biljci.

Ulje od paprene metvice znatno se razlikuje od eteričnog ulja ostalih ljekovitih biljaka, jer vrši naročit učinak na živce osjetljive na hladnoću. Kod vanjskog trljanja kože ili nakon uzimanja metvičinog ulja, nastupa u tren osjetan osjećaj hladnoće što u daljnjem zamjenjuje osjećaj laganog pečenja. Iznutra uzeto daje osjećaj neosjetljivosti, umirenja bolova i smirivanja grčeva. Vanjska upotreba u obliku laganog trljanja smanjuje ili sasvim odstranjuje lokalne bolove, otklanja glavobolju, a neuralgični se bolovi smanjuju ili sasvim nestaju.

Iznutra uzimano metvičino ulje sa svojim sastojcima djeluje na pospješenje žuči, odstranjuje grčeve prouzrokovane žučnim kamencima ili pijeskom, smiruje želučane i crijevne grčeve, ublažuje podražaj na povraćanje, te otklanja srčane teškoće uzrokovane nadimanjem želuca ili drugim nepravilnostima u radu želuca i crijeva.

Budući da paprena metvica djeluje na smirenje bolova i uklanja grčeve, ona uklanja i sve nervozne smetnje, kao npr. nervozno lupanje srca i pridonosi da se znatno, ako ne i potpuno, uklone sva hipohondrična duševna stanja koja se pojavljuju uslijed grčeva, bolova i nervoznog nemira. Kneipp ističe upravo to ljekovito djelovanje paprene metvice.


Najbolja je upotreba paprene metvice u obliku čaja: uzima se 1 do 1,5 čajna žlica listova ili cvatučih izdanaka za 1 šalicu čajnog oparka. Dnevno se toga čaja može piti 3 do 4 šalice. Ipak - stalno uživanje čaja od metvice može prouzrokovati nepovoljan učinak na srce. Nakon 8 do 12 dana uzimanja čaja treba jedan tjedan prekinuti i samo onda nastaviti, ako se za to ukaže potreba. U tom slučaju pokazao se kao vrlo koristan dodatak komorač (br. 57) i to za 1 šalicu količina komorača koja se uzme vrhom malog noža. Nije ispravan savjet koji se često čita da stariji ljudi, naročito starije žene, moraju svaki dan piti čaj od paprene metvice.

Ulje od metvice uzima se s gutljajem vode ili s kockom šećera i to 2 do 4 kapi odjednom, 3 do 4 puta na dan. I u ovom slučaju trajna upotreba nije preporučljiva. Kod crijevnih grčeva ili upale debelog crijeva djeluje umirujuće i na smirenje bolova klistir od kamilice (br. 89) s dodatkom nekoliko kapi ulja od paprene metvice.

Primjena u pučkoj medicini: paprena metvica je prava narodna ljekovita biljka pa se na selu nalazi gotovo u svakom kućnom vrtu.

Lagani uvarak od cvatuće biljke metvice koristan je kao oblog na čelo kod glavobolje ukoliko glavobolja ne potječe od groznice. Taj uvarak odstranjuje dječje kraste na glavi.

Za pospješenje porođaja treba piti paprenu metvicu koju se oko pola sata moči u toplom vinu.

Listovi se stavljaju na močenje u razrijeđeni vinski ocat. Taj pripravak sprečava podrigivanje, otklanja nelagodnost u želucu te istjeruje gliste. Majke koje doje, piju pripravak listova metvice oparenih mlijekom jer to djeluje protiv zgrušavanja mlijeka i stvaranja mliječnih čvorova na prsima. Svježi i usitnjeni listovi metvice, kuhani u vodi ili vinu tako dugo dok ne nastane gusta kaša, daju izvrstan kašasti oblog za sazrijevanje čireva. Iz listova paprene metvice koji se zdrobe u prah i dobro izmiješaju octom i kiselim tijestom, priprema se oblog za želudac kod podražaja na povraćanje davljenja i podrigivanja koje je povezano s bolovima. Čaj ili sok od paprene metvice dobro izmiješan s medom i kao mlaka tekućina kapan u uho, ublažuje probadanja u uhu.

Parenjem, s dodatkom ulja paprene metvice i udisanjem tih para kroz nos, liječi se katar ždrijela i upala čeonih šupljina (sinuitis).

Umivanje tijela ohlađenim uvarkom biljke metvice djeluju vrlo osvježujuće, naročito kod grozničave vrućine. Nakon toga umivanja ne treba obrisati kožu, nego pustiti da se vlaga na koži ispari.

Metvičina voda vrlo je dobra za ispiranje usta kod upale zubnog mesa, zubobolje i ranjavog jezika.

Čajna mješavina za bolesti žuči i jetre:

100 g listova paprene metvice
50 g korijena srčanika (br. 63)
50 g korijena gladiša (br. 97)
10 g kore krkavine (br. 122).

Od te mješavine uzima se 1 čajna žlica za 1 šalicu čajnog oparka, a piju se dnevno 2 do 3 šalice u gutljajima.

Čajna mješavina kod visokog tlaka i nepravilnog rada srca:

100 g listova paprene metvice
100 g kamilice (br. 89)
50 g stolisnika (br. 1)
50 g sjemena aniša (br. 104)
50 g komorača (br. 57)
50 g kima (br. 42).

Količina i uzimanje kao kod gornjeg čajnog recepta.

Iz mitologije, narodnog vjerovanja i povijesti: u starim kineskim zapisima o ljekovitom bilju vrlo se često ukazuje na ljekovitost metvice čija je pradomovina na Dalekom istoku. U starom vijeku već oko 1200. pr. n. e. postojale su kulture metvice u Egiptu, a istraživač Afrike, Georg Schweinturth, otkrio je u starim egipatskim grobovima ostatke jednog vijenca koji je sadržao listove paprene metvice. Već se Teofrast tuži da se metvice "mijenjaju", pod tim je podrazumijevao vraćanje kulturnog oblika biljke u divlje rastuću vrstu. Plinije i Kolumela također su to opazili, a naročito je Plinije pričao mnogo neobičnog o metvici. Proširenje metvice po Njemačkoj i ostalim dijelovima zapadne Evrope bila je opet zasluga monaha koji su se oduševljavali biljem. U Kapitularima Karla Velikoga nabrojene su tri vrste metvice, a već su tada razlikovane mnoge podvrste tako da je bilinar i opat Walafrid Strabo rekao: "Ako bi netko htio nabrojiti moći, vrste i imena metvice, tada bi također morao znati koliko mnogo riba pliva u Eritrejskom moru ili koliko vidi iskri iz kratera vulkana Etne."

Kao paprena metvica spominje se kod Engleza dokumentirano 1682. godine, gdje su u Hertfordshireu postojale velike površine pod kulturom te biljke. Od podzemnih izdanaka tih biljaka potječu svi križanci paprene metvice u Evropi i Americi.

MEDVEĐE GROŽĐE (Arctostaphylos Uva Ursi L.)

MEDVEĐE GROŽĐE (Arctostaphylos Uva Ursi L.), mnogo se u medicini upotrebljava čaj , obično u kombinaciji s drugim biljkama, npr. kiliyicom (Hemiaria glabra L.). Od obje biljke upotrebljavaju se lišće i grančice koje se miješaju na jednake dijelove. Jedna žličica te mješavine prelije se šalicom vrele vode i pij e 3-4 šalice na dan. Obje biljke pojačavaju izlučivanje mokraće i dezinficiraju mokraćne putove. U urologiji (struka medicine koja se bavi mokraćnim organima) još nemamo nadomjestka za taj čaj. Mogu se dodati još neke ljekovite biljke gore spomenutom caju za mokraćne puteve, koji se zove urološki čaj.

BAZGOV CVIJET (Sambucus nigra L.)

BAZGOV CVIJET (Sambucus nigra L.). Jače djelovanje od lipovog čaja, ima bazgov čaj . I on podražuje žlijezde znojnice na jače lučenje znoja, pa se bazgov čaj upotrebljava, kao i lipov čaj , protiv prije spomenutih bolesti. Bazga je grm ili drvo . Raste svagdje, a ljekovito joj je i lišće i kora te korijen. Dobar čaj za znojenje bio bi ovakav : 40 g lipova cvijeta, 30 g bazgova cvijeta i 30 g kamilice. Priređuje se tako da se jedna žličica čaja prelije šalicom vrele vode, zasladi i pije, najbolje uvečer prije spavanja.